Mi smo mali pupoljci koji se razvijaju i koji će kasnije procvasti u prelijep cvijet.Oko nas će oblijetati leptiri i voliti nas.No,počet će razdoblje kad ćemo sami željeti i htjeti sve te uspomene koje nas sa prijateljima vežu.U tom trenutku je život gotov.Više nema ljubavi,osjećaja,emocija veselih i uplakanih,nema radosti,veselja,sreće,prijateljstva.Sve je mrtva priroda!
Ove sve riječi su me potaknule da baš pišem o tome zašto mladost ne traje baš dulje!Ovo i nisam baš tako pjesnički dobro izrazila,ali ako vi ste sve dobro razumjeli svaka vam čast!Zašto mladost ne traje baš dulje!?Super je,zabavna,puna novih ljubavi,prijateljstva,puna sreće,veselja,radosti.Čak i sad neki mladi žele odrasti i osnovati obitelj.To je isto lijepo razdoblje,ali ipak mislim da je još najbolje biti u mladosti.Sad barem svi uživamo,zajebavamo se,sretni smo i naravno još perfecto puno života.Više bih htjela da mladost traje dulje,a starost nek traje kraće.Ali sve ima svoje granice.Nismo mi krivi,niti je Bog kriv,nego je jednostavno TAKAV ŽIVOT!Hvala Bogu da imam tako lude i super prijatelje koji me nasmiju u svakom žalosnom ili sretnom trenutku!Lažemo si nekad,ali svejedno smo svi složni i ludi.Želim ostati još mlada,jer to me onda čini punom života i sreće.Tu je moj život i nadam se da će tu i ostati!
|